sudbina roba

je li mi sudbina vječno pod tavanicu zguren prolazit i slušat podsmješljive krike gomile koja upire prstom…
je li mi sudbina po ćoškova ležat, kosom pokriven, od rulje odbačen, grebat zidove…
je li mi sudbina oblake gledat a nikad ih tać, gledat kroz prorez, leđa bičevanih smijat se slobodi, i ćutke spuštat glavu prema podu…
je li mi sudbina zguren molit, zguren koračat, klečat, zguren koračat i iskat i tražit…
je li mi sudbina da rob budem,
zauvijek…

Penal; Policija: Rončević se ZAMJERIO KRIMINALCIMA, pa su na njega pucali… jasna stvar

Crnogorska Policija:

“Motiva je mnogo. Došli smo do saznanja da se on zamjerio nekim kriminalnim grupacijama u Podgorici”

Vijesti, 30.01.’12.

(Izjava cg policije dnevnoj novini Vijesti o “zamjeranju kriminalcima” kao motivu za pokušaj ubistva, u ovom slučaju Milana Rončevića sa 4 hica.)

Penal: Vanja urazumljuje mafijašku vlast

***

Vanja Ćalović:

“idem (na proteste) da bi Vlada shvatila da mora da bude odgovorna”

Vijesti, 23.01.

***

kvaziopozicionare u zatvore

kakvi divni opozicioni protesti protiv vlasti u organizaciji vlasti.

podržavam svaku inicijativu za hapšenje kvaziopozicionara nakon pada mafije, podizanje optužbi za saradnju s mafijom, i pravedno suđenje. iz razloga jer njihovom zaslugom se ova agnoija od mafijaške vladavine u cg produžava i produžava (jer preko njih mafija pogrešno usmjerava narodni gnjev) tako da su saučesnici.

5000 špijuna za 5 dana organizuje 10.000 ljudi (uključujući i njih same), pod perfektnom organizacijom, obezbjeđenjem, prevozom, razglasom, patetičnim parolama, izlizanim napisanim govorima, i slično.

zalažem se da cg mafija treba da dobije doživotnu robiju nekog tucanja kamena, a kvaziopozicionari, naši (spin) doktorsi, kao suštinski dio mafije, od 5 do 10 godina.

prvenstveno kao najodgovornije i glavne kandidate za zatvor nakon sloma režima, a pogotovo danas viđevši apsolutno ogavne društvene pajace koji manipulišu narodom, znači inače smatram nebojšu medojevića, vanju ćalović, miška perovića, amfilohija radovića, bivši vrh ls-a, sindikalne i studentske namještenike, vođu varvara i navijača cg reprezhentacije darka ivanovića, i peđu bulatovića “prosrpskog” prevaranta udbe.

 

pod

sanjao sam oči kao tvoje.
crne boje.

i bezdan sam neki sanjao
u koji upadam, i padam, tonu težak,
bez tebe pad je trajao.

i pod sam neki sanjao,
od dasaka skucan, na kom ležim.
u svojoj pljuvački, povraćki, pišaći,
moj je obris stajao.

i gledale sneno tvoj izmišljeni lik,
oči moje upale, crvene, krmljive,
kako lebdi iznad, anđelu nalik.

i smradnim dahom prošaptao tvoje ime,
i trulim zubima dahtao ti rime,
i sanjao da te želim, ali nemam čime.

Poltronske narodne poslovice

Koga je moliti, nije ga kuditi.

Kokot koji prvi zakukuriče, završi u loncu.

Gledaj u se i u svoje kljuse.

Kako vjetar duva.

Ćutanje je zlato.

O neprijatelju ne govori zlo, nego misli.

Ako zlo neće od tebe, onda ti bježi od zla.

Pametan popušta.

Ne diraj lava dok spava.

Đe mačke nema, tu miševi kolo vode.

Đe se konji biju i igraju, tu magarcu mjesta nema.

Umiljato jagnje dvije ovce sisa.

Ko istinu gudi, s gudalom ga po prstima biju.

Ni Bogu kolača, ni caru arača.

Posluh je otac krepostima, a neposluh svim zločinima.

Pokornu glavu sablja ne siječe.

Teško toru oko koga psi ne laju.

Ko protiv vjetra pljuje, popljuvaće se.

Ko Boga služi, ima dobrog gospodara.

U kakvo se kolo dođe, tako se mora igrat.

 

Zašto novinarka Sonja Radošević manipuliše i laže?

 

Ne znam. Znam da je lagala i manipulisala jer je to činjela u “polemici” sa mnom na njenom sajtu slobodonacrnagora.com, tako da nema što da razmišljam je li il nije. Jeste.

Pošto Sonja Radošević na svom sajtu sama polemiše preko 16 nekakvih nikova, pa onda kao tu razvija nekakve tobož polemike i sl, preko nikova je i lagala da podržavam ili negiram genocid u Bosni, da narod muslimanske vjere u Bosni smatram islamskim ekstremistima, i slična podmetanja, a što bi trebalo da predstavlja valjda neki vid konverzacije, a ustvari je čisto vrijeđanje komentatora.

Jer, ovo njeno podmetanje je iz milion razloga ultrasmiješno a što neću sad objašnjavat, i plus u životu nijesam mrzio ili imao negativno mišljenje o nekome na osnovu njegove vjere, nacije, boje kože, jezika, prosto jer tako ośećam ljudski, i što se tiče ovih identitetskih odrednica potpuni sam daltonista, i da nema ljudi koji s vremena na vrijeme naturaju te svoje odrednice ne bih ni znava što je ko.

Pošto me stvarno vrijeđa da neko laže da sam šovinista, i pošto sam je zamolio da mi se ne obraća ni u kakvoj “polemici” a ipak je nastavila, [Nastavak]: ‘Zašto novinarka Sonja Radošević manipuliše i laže?’

moroni

ne pišemo i ne stvaramo
ne čitamo nikakve knjige
ne pamtimo i ne računamo
postali smo amorfne ljige
jer
mi smo moroni

u naše glave stavljaju žice
demokratiju uvode bombama
u novcu plivaju svjetske zlice
a narod drže u katakombama
jer
to su moroni

Operacija “Plužine”: Moja ispovjest u vezi listinga – Priznajem… ja sam… kriv sam

Odlučio sam se na priznanje pred svekolikim crnogorskim i balkanskim auditorijumom u vezi spornih listinga razgovora sa Darkom Šarićem. Jednostavno, nijesam mogao da izdržim ovih dana sumnjičave poglede šalterskih službenica u bankama, radnika na trafikama koji su mi prodavali dopune za mobilni, i saobraćajaca koji su pažljivo motrili na zbunjene riječi nadajući se da će pronaći ko je dostavio listing; njihovi viseći podočnjaci su mi prikivali dušu a prodorni pogledi skidali do gola.
Osjećao sam se kao glavni junak filma “Hiljadudevesto osamdesetčetvrta” kad pod hladnim pogledom Ričarda Bartona koji pokazuje 4 prsta, uspijeva da, dok ga rastežu, vidi pet ili tri, zavisno kako partija naredi koliko je 2 plus 2.

Naime, ja sam dostavio listinge dnevnoj novini “Dan”, prepravivši neke sasvim nebitne brojeve i dodavši brojeve premijera Lukšića i ministra Roćena. Razlog ovakvog mog postupka je bio prvenstveno da naštetim demokratskoj i legitimnoj vlasti Crne Gore i povežem je na svaki mogući način sa navodnim organizovanim kriminalom. Moje akcije sam tačno tempirao u vrijeme dogovora sa Eu o daljnjim integracijama, a do kojih nijesam želio da dođe. Motivacija za ovo je iznikla iz velike ljubavi prema Srbiji, moje pripadnosti srpskoj obavještajnoj agenciji Bia, i želje da napakostim tek napupjeloj crnogorskoj demokratiji i njenoj nezavisnosti.

Kako sam zao bio tek sad vidim, i duboko se kajem zbog svojih postupaka, te zbog grižnje savjesti ispisujem ove redove. Ovim saopštenjem stavljam se [Nastavak]: ‘Operacija “Plužine”: Moja ispovjest u vezi listinga – Priznajem… ja sam… kriv sam’

besmislom

prestala bila je nada
presušila voda i trava
i bezakonja nastavlja vlada
i besperspektivnost vlada
i poče da jača misao
da biće isto
da isto vlada
da se ugušio smisao

gmiži

kidajte krila
prokletoj tici
što se uždila
u previsoko
jer nije orao
i nije soko
kazat joj treba
da pane niže
treba da puzi
treba da gmiže
i da ljubi
i da liže