Archive for the 'O' Category

Hmm, dakle ovako. Počeh ovaj tekst neinventivno plagirajući Markesa u naslovu, no nekako se mora počet. Odlučio sam se poslije više razmišljanja da napišem ovaj tekst, koji će ujedno bit zadnji na mom blogu. Takođe neću više ni komentarisat na nekom sajtu, niti javno bilo što pričat o crnogorskoj društvenoj sceni. Nakon četiri godine koliko sam pokušava da doprinesem padu mafijaške vlasti kako sam znao i umio, počevši od ovog teksta prestajem.

Razlog ću detaljnije objasnit u nastavku, a ukratko on je vrlo prost – bojim se za sopstvenu bezbjednost. Sa sopstvenim stavovima ne mislim pravit kompromis, a tačno bi se to dogodilo da nastavim nešto pisat ili komentarisat protiv režima. A toga sam vidio jako puno u ovoj crnogorskoj “političkoj” kaljugi, kada ljudi – ucijenjeni, uplašeni, kada im je prijećeno isl – nastavljaju da pričaju ka i do tad, s tim što su to neki mekani tonovi koji idu u prilog Mafiji, a u toj ljigavštini sebe ne pronalazim. Znači, kvaziopozicionar na world wide webu il u medijima ne mislim bit, a smatram da mi je akcijom Udbe kada sam otkrio njihovu saradnicu dovedena u pitanje bezbjednost, i znam da se ne mogu šalit s tim s obzirom na veliki broj prebijenih i ubijenih u crnogorskom društvu u zadnje 22 godine.

Ovu odluku nijesam donio naprečac i odjednom, već kao i sve odluke sam je pažljivo razmotrio i razmišlja zadnjih više od mjesec dana što da činim. Apsolutno svjestan da sam u zadnje četiri godine, koliko pokušavam doprinijeti da se makne mafijaška hobotnica, imao ideja koje su mogle dijelom pomoći da se ugrozi vlast, i da mogu uviđet stvari koje mnogim ljudima promaknu, i da je dijelom i nekim mojim radom razgolićena užasna crnogorska stvarnost koja se sastoji od društva potpuno zarobljenog u svakoj sferi (što potvrđuju i najnoviji podaci agencije Stratfor da je Crna Gora komplet kriminalna zemlja) od strane Đukanovića i njegovih zločinačkih mehanizama pljačke, potpuno opravdano procjenjujem da sam na neki način upozoren.

Vjerujem da sam upozoren jer sam otkrio još jednu Mafijinu prevaru, kojom su se trebali nasukati liberali i uopšte opozicionari na Udbinu hridinu, a koja je i dio većeg projekta špijuna kojima odasvuda obiluje Crna Gora, u ovom slučaju Cia-e.

Naime, na mom blogu mi je prijećeno smrću. Zbog stava. Zbog iznošenja činjenica. Zbog… da li uopšte postoji razlog zbog kojeg se nekome može prijetit smrću? Naravno da ne.

Na to je reagova – niko. Znači niko glasa nije puštio. Ka što rekoh, dugo sam razmišlja što da činim, i presudilo je ono što se desilo novinarki Lakić kada je brutalno napadnuta od strane Mafije.
Nemam ni trunku sumnje da režim, odnosno mafija, odnosno Đukanović, ako vidi da su mu ugroženi interesi u bilo kojoj sferi naređuje ili odobrava egzekuciju, i njega smatram odgovornim za desetke ubistava i zastrašivanja koji su se desili zadnje dvije decenije u Crnoj Gori.

Na osnovu svega što sam vidio u medijima i na netu, smatram da taj mehanizam djeluje na taj način što neko iz nižih slojeva režimske piramide, zbog nekoga ko smeta u njihovom kvaziopozicionom radu, traži saglasnost za zastrašivanje subjekta, odnosno lika koji iznosi činjenice, ili za njegovu eliminaciju. Onda se vrh Mafije, Milo Đukanović, iza onih mudrih prasećih očiju, konsultuje sam sa sobom u svom prasećem mozgu da li je to prijetnja njegovom obilju ili ne. I onda ukoliko zatalasa svojom obrvom ili malim prstom, to znači da je meta targetirana, za zastrašivanje ili ubistvo, po nahođenju nižnjih.

Pošto u principu ovako nijesam s nekim posvađan u mjeri da može doći do tragičnog ishoda, živim mirno i povučeno, nikad ništa ukrao nijesam a kamoli da imam dosije, nikoga nijesam nikad doveo u životnu opasnost, moja nacija i vjera su svi dobri ljudi i koji bi mogli postati dobri, onih loših se klonim, znači bilo kakvo djelovanje s ciljem moje eliminacije ili zastrašivanja ne može bit ni od koga drugog, može bit samo od Udbe.

A pošto nemam neke zaštitnike koji bi mogli da pariraju udbaškom mehanizmu sile Mila Đukanovića, dakle nijesam u dobrim odnosima ni sa jednim od medijskih, kriminalnih, političkih, obavještajnih, policijskih ili udbaških lobija, prosto, ne mogu nastavit pisanje, jer sam u toj poziciji sitting duck, tj glineni golub. A izigravat mediokriteta i konformistu, pravit se dvorskm ludom domaćeg politikanskog miljea za potrebe dekora – neću.

Simple as it is.

Ukratko kako taj mehanizam funkcioniše, objasniću sada. Dakle, napisao sam tekst “Zašto Sonja Radošević manipuliše i laže?” u kome sam zamolio dotičnu “novinarku” da ne priča bljutave neistine o meni ako se u nečemu ne slaže na svom sajtu slobodnacrnagora.eu sakrivena iza nikova, tipa da podržavam ili negiram genocid u Bosni ili da muslimane u Bosni smatram ekstremistima. U nastavku tog teksta sam postavio svoje viđenje uređivačke politike tog sajta, i iznio činjenice koje pokažuju da je u skladu sa politikom Cia-e za Balkan, koja perfidnim mehanizmima teži svađanju balkanskih, jugoslovenskih naroda u postratnom periodu, i kao što je skriveno upravljala elitama u ratu tako i sada preko svojih piona na strateškim mjestima održava fitilje koji treba da buknu po njihovoj volji kad gođ zatreba; gazeći preko hiljada i hiljada prošlih i planiranih leševa; iz geostrateških i kriminalnih interesa (švercovanje droge od Avganistana i Južne Amerike, preko Balkana pa do Zapada); sve prekriveno plaštom brige za ljudska prava. Kako su bili wardogsi tako su sada peacemakersi. I naravno vodeća uloga crnogorske Mafije na čelu s Đukanovićem u cijelom tom procesu.

Dakle blogerski zapis ka i svi drugi, ništa specijalno, osim što otkriva kako funkcioniše taj mehanizam, na osnovu činjenica i mojih pretpostavki, i molba da se ogavne laži o meni ne plasiraju preko tog portala.

Uslijedilo je, ne izvinjenje koje sam očekiva, nego apsolutno foliranje i laganje urednice slobodnacrnagora.eu, đe je ustvrdila da je neko naručio od mene da napišem tekst. A inače ne ulazim u pisanje tekstova s prevelikom ozbiljnošću ili studioznošću nego ih spičim na brzinu, tako da mi je ovo izgledalo smiješno. Ono što nije bilo smiješno je da je Radoševićka sebe navela kao nešto poput nasljednika Liberalnog saveza ili Slavka Perovića, uglavnom viđela se namjera prikupljanja liberala nakon povlačenja Perovića na jedno mjesto, što je sve ukaživalo na manipuliaciju.

Postoji u postupku stvaranja filma jedna tehnika koju režiseri i scenaristi često koriste, a to je da, kada je nešto nelogično ili se ne uklapa u tok radnje, to nešto, taj dio radnje “osvijetle”, dakle izbače u prvi plan, naglase, kako gledaoci ne bi primijetili loš detalj u scenariju ili režiji. Npr, kada se snima film iz srednjeg vijeka, ako se ne mogu postaviti svi autentični jezici i dijalekti iz tog razdoblja, onda se podmeće gledaocima čist engleski jezik dvadestprvog vijeka, i svi srećni i zadovoljni. Odličan trik.

To “osvjetljavanje” je uradila i Radoševićka. Da se ne bi viđelo kako je tekst zapravo pogodio u suštinu, ona je, i pored toga što sam ka i obično u reklamne svrhe bloga prenio link prema tekstu na dva sajta, tekst stavila na uvid na Fejsbuk kako ne bi ispalo da ima išta sporno oko njenog djelovanja.

Sledeći korak Radoševićke je bio u pravom mafijaškom stilu – čisto spinovanje, bezočna lažovština, dakle Radoševićka izjavljuje, četiri dana nakon toga, maksimalno “šokirana”, kako se tim tekstom njoj crta meta. Znači ovo je bila još jedna gnusna laž, a sve sa ciljem da se prikaže kako je time napadnuta, i to sistematski. U tekstu nema ni govora o tome, niti bi mene palo napamet ikad tako nešto činjet ili pisat. Kada sam to čitao želudac mi se skvrčio i pomislio sam da li je moguće da neko može bit tako podao, beskrupulozan, bez ikakakvog poimanja o tome koliko laže i zašto.
No, prevario sam se, laži su bile dozirane tačno kako treba, i imale su svoju namjenu. Sve što je Sonja Radošević pisala bilo je da bi u isto vrijeme opovrgla pisanje iz teksta al ne direktno jer bi opet lagala, i da bi sebe napravila napadnutom i mučenicom.

Onda ide sledeći korak, kada ona, jel, tako napadnuta u mome tekstu, samo objašnjava kako neko ima nešto protiv nje – i još jedan korak – kao neko spontano stane “u njenu odbranu”!

E, to je trenutak kada se Udbi otvaraju vrata. Bilo što da mi se desi, organi reda i mira naše voljene administracije mogu reći da se radi o nekom privatnom sukobu, neko se nekome zamjerio kako vole da reču. I tu udbaški operativci dobijaju odriješene ruke da interese svog poslodavca Đukanovića zaštite, preko štićenja njihovih ljudi, a moj stav je na osnovu toga što je Radoševićka bila predstavnik Rekom-a (finansiranog od Đukanovićevih prijatelja), radila za kriminalca Radončića, na osnovu dosta slučajeva prebačanja krivice sa Đukanovića na Mićunovića u vijestima, zbog toga što punim imenom piše protiv mafije (a za čem vazda ljudi imaju neku zaštitu od Mafije ako je to efektno, ili su foliranti), dobrih odnosa s masonskim Pcnen-om, i na osnovu enormnog spinovanja i pamfletskog novinarstva koje obavlja u uredništvu slobodnacrnagora.eu, da je njihov čojek. Tj žena.

Dakle što je činjela Radoševićka? Ne vidim da je išta drugo no ka rakete sa toplotnim navođenjem, navodila Udbu na zastrašivanje il ubistvo zbog razotkrivanja na blogu.

To se i desilo, na mom blogu je osvanuo komentar kojim mi se prijeti kad-tad da ću bit gotov. U ozbiljnost prijetnje konkretno ovog komentara neću sad ulazit, nego primjetit da je u službi Mafije, predstavlja alibi Mafiji za djelovanje. Śutra Udba može da reče da ona blage veze nema s tim, i kako su se neki tamo posvađali, i slično.

Dakle, to je to. Situacija je po mojoj procjeni veoma ozbiljna, i donio sam odluku, prekidam svako pisanje, bilo komentara bilo blog-zapisa, pod bilo kojim nikom ili u bilo kojoj formi, medija ili interneta, da bi sačuvao kožu.

Razmišljao sam: i da sam u tom prvom tekstu pogriješio u zaključivanju, a nijesam, to ne bi bilo ništa neobično i dešava se svakodnevno ljudima u svim sferama a ne u Cg “politici”, al logično bi bilo da Radoševićka kaže kako nije ona pisala pod nikovima, kako je smatrala Rekom dobrom organizacijom, i tome slično.
Ništa od toga. Ili kad se pojavila prijetnja da ću bit likvidiran – da se ogradi i da reče da nema veze s tim. Jer znam po sebi, gledam nešto – pa nema šanse da bi moga da zaspem kad bi neko u moje ime prestrašiva nekoga, il prijetio. O obećanju likvidiranja nekoga zbog mene da ne govorimo, ne bi moga namjesto śeđet dok to ne bi bilo dogovoreno i smirena situacija, no siguran sam da meni takva situacija ne bi mogla da se desi, ka što i nije nikad do sad niti će.

Pokušavajući nakon ovoga svega da vizuelizujem Sonju Radošević kao vojnika službe jedne druge treće, naprosto mi se iscrta figura neke debele bačve đe se naslućuju obrisi žene retardiranoga pogleda, koja njačući od radosti, zaostalo pljeska rukama krvavih od leševa koje je posijala pišući u korist domaćih i svjetskih kriminalaca, leševa koji padaju kao mafijaške il ratne žrtve istine Đukanovića, Rotšilda, i slične bjelosvjetske fukare. Onih koji nijesu bili ništa krivi ali su bili osveta za sve one druge do tada, one s magarećim udom koji ga, gadeći se, ne šćahu udomiti među vapeće neispunjene butine žene nešto smanjene inteligencije, koju nadoknađivaše viškom podlosti, laži i foliranja. Dakle, novinarsko i ljudsko smeće.

I, summa summarum, ukoliko mi se i nakon svega nešto desi, dlaka s glave da mi pane što se veli, tužiću onoga ko je navodio na prestrašivanje il ubistvo na iznos od sto hiljada eura kao što sam najavio, i vrhovnog šefa Mafije koji odobrava ili naređuje takve stvari, minimum na iznos kompletne imovine koju pośeduje, a koja je zvanično 10 miliona eura valjda.
Cijenim da moj život toliko košta.

Zbogom.