Odlučio sam se na priznanje pred svekolikim crnogorskim i balkanskim auditorijumom u vezi spornih listinga razgovora sa Darkom Šarićem. Jednostavno, nijesam mogao da izdržim ovih dana sumnjičave poglede šalterskih službenica u bankama, radnika na trafikama koji su mi prodavali dopune za mobilni, i saobraćajaca koji su pažljivo motrili na zbunjene riječi nadajući se da će pronaći ko je dostavio listing; njihovi viseći podočnjaci su mi prikivali dušu a prodorni pogledi skidali do gola.
Osjećao sam se kao glavni junak filma “Hiljadudevesto osamdesetčetvrta” kad pod hladnim pogledom Ričarda Bartona koji pokazuje 4 prsta, uspijeva da, dok ga rastežu, vidi pet ili tri, zavisno kako partija naredi koliko je 2 plus 2.
Naime, ja sam dostavio listinge dnevnoj novini “Dan”, prepravivši neke sasvim nebitne brojeve i dodavši brojeve premijera Lukšića i ministra Roćena. Razlog ovakvog mog postupka je bio prvenstveno da naštetim demokratskoj i legitimnoj vlasti Crne Gore i povežem je na svaki mogući način sa navodnim organizovanim kriminalom. Moje akcije sam tačno tempirao u vrijeme dogovora sa Eu o daljnjim integracijama, a do kojih nijesam želio da dođe. Motivacija za ovo je iznikla iz velike ljubavi prema Srbiji, moje pripadnosti srpskoj obavještajnoj agenciji Bia, i želje da napakostim tek napupjeloj crnogorskoj demokratiji i njenoj nezavisnosti.
Kako sam zao bio tek sad vidim, i duboko se kajem zbog svojih postupaka, te zbog grižnje savjesti ispisujem ove redove. Ovim saopštenjem stavljam se [Nastavak]: ‘Operacija “Plužine”: Moja ispovjest u vezi listinga – Priznajem… ja sam… kriv sam’
Zadnji komentari