prestala bila je nada
presušila voda i trava
i bezakonja nastavlja vlada
i besperspektivnost vlada
i poče da jača misao
da biće isto
da isto vlada
da se ugušio smisao
kidajte krila
prokletoj tici
što se uždila
u previsoko
jer nije orao
i nije soko
kazat joj treba
da pane niže
treba da puzi
treba da gmiže
i da ljubi
i da liže
Bio je to dan kao i svaki drugi u Crnoj Gori, Milivoje Terzić, skromni momak od 26 godina, je ubijen od strane crnogorske Mafije u zatvorskoj ćeliji. Bio je optužen da je zajebao majku narkodilera Darka Šarića i predstavljajući se kao Filip Vujanović uzeo 300 hiljada eura uz obećanje da će sredit stvari. Tako pišu novine. Komentari po internetu i čaršija opet kažu da je tu nešto drugo po srijedi i da je Terzić imao štošta da ispriča na suđenju, te je stoga ubijen. Znajući da svaku egzekuciju u Crnoj Gori odobrava ili naređuje vrhovni boss Milo Đukanović, nije teško zaključit da Šarić nije radio na svoju ruku kada je platio ubistvo Terzića. A inače je Milivoje bio klasični opasni dečko s asfalta – živio je s majkom u garsonjeri u Pljevljima, i radio sezonske ugostiteljske poslove il što bi stigao.
Ono što se dešavalo nakon toga je nevjerovatno za pojmiti, makar građaninu Crne Gore kome je mozak ispran preko Mafijinih medija i sveprisutne Udbe, ali što se savršeno uklapa u definiciju zataškavanja ubistva: upravnik zatvora Radović, blizak i povjerljiv kadar Đukanovića, je automatski sazvao konferenciju za štampu i rekao da se radi o samoubistvu. Prije toga su “Vijesti” i “Rse” izvjestili da je Terzić ubijen, pozivajući se na nalaze obdukcije doktora Šoća, koji je nedvosmisleno rekao da je u pitanju davljenje. Uslijedila je gomila informacija i dezinformacija koje u takvim prilikama imaju zadatak da zbune narod, pa je pozvan i drugi patolog, nakon čega je objavljeno da se radi ipak o samoubistvu. I tako je to trajalo par dana. Vlada je kao ukorila upravnika zatvora što prejudicira stvari, a Đukanović stao u njegovu odbranu. I sve tako, lijevo-desno, kako bi se ljudi izgubili u moru besmislica i rekla-kazala i različitih stavova.
No, doktor Šoć je juče i zvanično predao obdukcioni nalaz da svi indikatori nedvosmisleno ukazuju da se radi o klasičnom ubistvu davljenjem. Ono što su mediji javili je da se čeka i drugi nalaz. Kao da je to nešto normalno, kao da je uobičajena praksa da se vrši pregled po sto puta. Kod crnogorske Mafije naravno da jeste, sve dok se ne ustanovi da je u pitanju ono što im odgovara – samoubistvo, nesrećni slučaj, samo da niko nije kriv, tačnije Đukanović i [Nastavak]: ‘Milo Đukanović ponovo ubija -Terzić zadavljen u zatvoru (UPDATE)’
Apelujem na sve komentatore i saradnike mafijaškog sajta javniservis tačka me da pređu sa svojim diskusijama na portal SlobodnaCrnaGora.eu i tako ne daju legitimitet daljoj demokratizaciji Cg Mafije koju ovaj sajt permanentno iznosi već godinu dana. Jednostavno učešćem u tom Udbinom projektu postaju svjesni il nesvjesni saučesnici zločina i pljački monstruoznog režima Mila Đukanovića.
Meni se u nekim dijelovima ne sviđa uređivačka politika tog sajta. Ne sviđa mi se kako se uređuje što se tiče liberala, ili Perovića prema kome imam negativan stav, ili ratnih dešavanja na području ex-Yu. Ali TO JE MOJ STAV. I oni imaju drugačiji stav. I dok gođ postoji mogućnost razmjene različitih mišljenja, i dok gođ je taj sajt kontra Mafije, između Mafije i Kontramafije – izabiramo ovo drugo.
U jedno sam ubijeđan – na tom sajtu neće niko nikome prijetit fizičkim obračunima radi drugačijeg pozitivnog il negativnog mišljenja, niti će relativizovat Đukanovićeva ubistva i prijetit ljudima koji o njima govore.
Često nam događaje, ljude, stvari, nameću da prihvatimo kao ružičaste ili crno-bijele. Kao da nema drugih opcija, kao da ih moramo gledat ružičasto ili crno-bijelo. A svijet, stvaran, šaren, neobičan, nam zapravo izmiče.
Crnogorska burna jesen socijalnog nezadovoljstva, burnih studentskih protesta, i još burnijih njihovih najava.
Ovo gore je bila ironija, ili sarkazam, ili kako se već kulturno kaže kad se sprdate.
Ovo što slijedi (dolje citirano, na kraju) je vjerovatno najbolji opis što se ustvari oće s ovim organizovanjem studenata i protestima, a dao ga je šef Studentske unije, Demir Hodžić u razgovoru za Vijesti.
Proces demokratizacije crnogorske Mafije je počeo onog trenutka kada je Milo Guzanović formalno sišao, a Lukšić se formalno popeo na čelo Vlade. Ne radi se čisto o pranju biografija koje je bilo i do sada, nego je to davanje totalno novog imidža, vjerovatno najopasnija stvar koju na području propagande radi mafija.
A taj novi imidž pravi nalickanog, demokratskog, evropejskog građanina Crne Gore. [Nastavak]: ‘Fingiranje studentskih protesta u Cg, kao dio “demokratizacije Mafije”’
Miran dan. I rijeka.
Vjetar nosi lišće.
Obala daleka. Čeka.
Hladnoća stiže. Stišće.
Trava se povija. Meka.
Jesenja kiša siplje.
Stvara se slika neka.
Jesenjeg žutog dana.
Jesenja slika rana.
Želio bih da uputim kratko izvinjenje, za nešto što mislim da snosim dio odgovornosti, svakome na koga je moje komentarisanje moglo uticati.
Radi se o jučerašnjem otvorenom pismu Slavka Perovića Tereziji Kesoviji u kome eksplicitno i direktno otkriva svoj stav prema fašističkoj Tuđmanovoj borbi 90-ih zasnovanoj na ustaškoj ideologiji i rezultiran sa 200 hiljada prognanih, a koji je do sada poricao. Taj stav je pozitivan, i izražen kroz riječi “herojski domovinski rat”, kojeg Perović – po prvi put otvoreno podržava (a inače je deklarativno zauzimao antiratni stav).
Na stranu to što se ne radi o “domovinskom” ratu – nego dogovorenom ratu između srpskog i hrvatskog DB-a pod pokroviteljstvom CIA-e od početka do kraja – principijelno osuđujem podršku bilo kakvom vidu nacizma (stepenovanog kroz desničarsko, mržnja, šovinizam, i sl eufemizmi) na području ex-Yu, a koji je bio prisutan u svim političkim elitama ’90-ih.
Smatram da ovakav Perovićev stav, koji zatim preuzimaju liberali, predstavlja gorivo za Mafiju, i ne razlikuje se suštinski od ostalih ubrizgavanja goriva u motor crnogorske Mafije putem lažnih Nvo-a, “opozicije”, i “intelektualaca”. Taj stav ide u korak i sa ranijim stavovima u kojima se vrijeđa narod, i onda preko manipulacije od strane režima prebača u vode vlasti.
E pa, ja sam smatrao da se sa liberalima i Perovićem može nešto uraditi kao opozicijom na slomu režima. Da sam ovo znao ranije – ne bih jedan jedini komentar ostavio na blogove liberala ili pozitivo pričao o njima, ali, jednostavno, Perović je taj stav krio kao zmija noge. Smatram da sam time doprinio tom ubrizgavanju goriva Mafiji, i iskreno se izvinjavam ako je imalo posljedica u tom smjeru. A moguće da jeste povodom nekih događaja koji su mogli presudno uticat na slom Mafije, đe sam dao pozitivnu preporuku. Mea culpa.
Trenutno nešto da može uticat na promjenu vlasti – ja ne vidim; ni u jednoj sferi crnogorskog društva, ni u kakvom obliku, ništa. Cementiranje vladavine mafijaškog crnogorskog režima, osim proteklih 21 – ide na još sigurnih 21 godinu. Sretno.
Svuda je sex ka neko zabranjeno voće, ispod glasa se govori o tome ko je koga opalio, na tv su filmovi u kojima je eksplicitan sex zabranjeni ili cenzurisani a oni u kojima Rambo i Terminator ubijaju stotine ljudi se prikažuju slobodno.
Ista stvar je na internetu, sadržaji sexualne prirode su sa obaveznim +18 a recimo užasni sadržaji kao što su Kum, Terminator, Pogled s Ajfelovog tornja, Raško Konjević iz profila, Alien i slično se prikažuju bez ikakvih upozorenja.
Civilizacija koja slavi odvratnost, koja slavi smrt, koja gleda na sve te užasne stvari ka na normalno a na sex, na stvaranje života, na ljepotu – ka nešto zabranjeno i tabooizirano je osuđena na propast. Jer stvari su potpuno izvrnute i invertovane, u etičkom smislu normalnim se smatra ružno a nenormalnim lijepo. Zato, hipici 60-ih nijesu džabe govorili – Make love not war, to definitivno ima duboko značenje. Cenzurisanjem sexa u društvenom poimanju su nam uskraćene neke zaista lijepe scene čiste i plemenite ljubavi.
To je ono što je davno definisao nekada čuveni umjetnik a sada slizani ušutkani mafijin crnogorski “intelektualac” Rambo Amadeus – “kurac, pička, govno, sisa”. Kada sa istom lakoćom budemo izgovarali ove riječi i recimo riječ “raškokonjević”, onda ćemo znati da je crnogorsko, a i svjetsko društvo na pravom putu.
doša je lik u pab
i vodio ribu sa sobom
pitah ga kolko košta
pogleda me zelenim očima
okrenuo riđu englesku glavu
i reka ne seri druže
ovo je moja draga
smija sam se
stisnuh joj dupe
nije se bunila
okrenuo se u sekundu
odvalio me desnicom po bradi
pa sam na pod
sve se vrćelo
usta sam i smija se
opušteno
stoja je u kontragard
pokosih mu prednju desnu nogu
i pogodih ga posred usta
pljuva je zube
krvave majice valja po podu
pokupih je i odosmo doma
jebala se divno
vratih je frajeru uveče
dadoh joj dvaes eura
bačih i njemu dvaes na šank
i naručih novu kriglu piva
Zadnji komentari